Predstavljanje knjiga - Spizidor

Predstavljanje knjiga - Spizidor

Prvo predstavljanje knjige u Green Hill baru. Knjige naših dragih sugrađana predstaviti će oni sami 13.8. s početkom u 20 sati.

Očekujte i glazbeni program! :)

SPIZIDOR - Dva pisca, drska, buntovna autentičnog sjaja kontradiktornosti; individualisti, dišu u bojama, njihov je izričaj izveden brzim, samopouzdanim potezima, uragan prozom i minimalizam u potezima skalpela. U neredu zbrkanih osjećaja razderanih pornografijom svakidašnjice, govore o onome
što ih okružuje jer ih mediokriteti, malograđanština, nabrekli ekvilibrijum fah-idiotizma ispunjava naročitom nelagodom satkanom od gušenja, bijesa, udaraca; čine oni to s naklonošću.Proza je za Spizidora kirurgija vlastitih granica; vrlo ozbiljna komedija naravi.

NETKO DOLJE U TRAVI ME VOLI Jima Shinebirda je višeslojni egzistencijalistički roman novog toka svijesti. Britko poput oštrice kame prokazuje besmisao egzistencijalističke stvarnosti koja u naše vrijeme dokida sve što je ljudsko, tjelesno, životno. Upire prstom u postojanje dovedeno do apsurda, kao i sustave u kojima nema mjesta za sve što je izvan okvira, sve ono od krvi i mesa, sve ono što jesmo, a zabranjuju nam biti, sve ono od čega smo sazdani i ono iskonsko u nama, sve ono normalno proglašeno je nemoralnim, a to je svakako krv, sperma i sluz, naše prapočelo i naša maternica. Roman napisan kroz esencijalnu prizmu seksa kao prapočela, gdje je seks višeznačan. Seks kao pobuna. Seks kao život. Seks kao esencija. Seks kao sloboda. Seks kao odabir. Seks kao miris najdražeg stripa. Ovo je roman egzistencijalistički upropaštene mladosti.

OBLAK ZABORAVA Blaženke Slovenec, kroz šesnaest samostalnih ali povezanih priča spoznajemo samoću kao prirodan dio ljudskog bića, imanentan najrazličitijim karakterima, ljudi koji se odhrvavaju okrutnosti života u zabiti gdje i ljepota zna biti opasna pa sve do fragilnih punomislećih likova. I upravo ta bogata galerija najrazličitijih likova koji se kreću od urbanog Splita preko zabiti Zavlake i Kaldrme emitira samoću, poput zračenja. Put kroz tri stoljeća nimalo ne ublažava samoću a izloženost povijesti kroz tri besmislena rata samo tu istu samoću stavlja na pijedestal. Samotnost je ono u čemu žive svi ovi likovi i u njima pronalaze tisuće svojih odraza upravo kao u razbijenom ogledalu. Kako su emocije koje povezujemo uz samoću uglavnom neugodne: strah, tuga, bespomoćnost, nevrijednost, kajanje; očekivali bismo da u Oblaku zaborava nema sretnih trenutaka ali, kao da žele poreći sve teške emocije; iz likova koji se provlače iz priče u priču izbija i humor i zluradost i drskost i spletkarenje.
Izbija život! U punini emocija sve što se događa postaje determinirano.
Određeno da se dogodi upravo tako na tom mjestu i u to, zadano vrijeme.