O gradu

O gradu

SEGESTICA - utvrđeni keltski grad
Najstariji stanovnici iz pretpovijesti nisu iza sebe ostavili ni ime. O njima svjedoče samo ostaci oruđa i kipići idola. Arheološki ostaci govore o starosjedilačkim ilirskim plemenima koje su u 4. stoljeću prije Krista pokorili Kelti koji dolaze na ovo područje. Kelti su se etnički i kulturološki izmiješali s Ilirima i utemeljili naselje Segesticu. Ilirsko - keltska plemena uspijevala su se odupirati rimskim pritiscima sve do 35. godine prije Krista kada je Oktavijan zauzeo i razorio Segesticu s 12 000 vojnika, nakon tridesetodnevne opsade.

SISCIA - rimski grad
U Rimskom Carstvu Siscia mijenja status od vojnog logora, preko utvrđenog grada do grada s punim rimskim pravom. Sredinom trećeg stoljeća osnovana je poznata kovnica novca, a svoj vrhunac Siscia postiže 297. godine kada je postala središtem provincije Panonije Savije. U tom razdoblju grad je važno raskrižje rimskih puteva, središta obrta i sjedište carskog ureda za ubiranje poreza.
Kršćanstvo, koje se unatoč progonima, nezaustavljivo širi Carstvom uhvatilo je korijenje i u Sisciji. Prvi poznati sisački biskup bio je Kvirin koji je biskupovao od 284. godine pa do mučeničke smrti, vjerojatno 303.
Propadanjem Rimskog Carstva gubi se značaj Siska kao središta, a i velika seoba naroda dovela je do Siska Hune, Gale, Avare i Slavene koji su rušili i dobrim dijelom uništili antičku kulturu.

SISSEK - srednjovjekovno hrvatsko naselje
Nekoliko stoljeća sisačke povijesti ostaje nerazjašnjeno sve do 9. stoljeća kada se pojavljuje u povijesti Hrvata. Početkom 9. stoljeća Hrvati priznaju vlast Franaka s kojima u sukob dolazi knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski. Za uporište u otporu i borbi za osamostaljenje Ljudevit Posavski 819. godine izabire Sisak što potvrđuje da grad i tada ima preduvjete za življenje i obranu. Osnivanjem Zagrebačke biskupije 1094. godine Sisak i njegova okolica postaju vlasništvo zagrebačkog biskupa.
U vrijeme Bele IV. dobio je Sisak status gradske općine s gradskom upravom i sudom, a do početka 16. stoljeća tu gradsku općinu karakterizira relativno mirno razdoblje u kojem se stanovnici bave poljodjelstvom i stočarstvom. Taj miran život narušava prodor Turaka, koji 22. lipnja 1593. godine doživljavaju strahovit poraz. Pobjeda kršćanske vojske u obrani Siska odjeknula je diljem Europe tako da Sisak postaje "antemurale Sisciense".
Tijekom 18. stoljeća mirniji život pogoduje razvoju trgovine i prometnih puteva koji utječu na značaj Siska. U njemu pronalazimo crkvu, školu, liječnika i ljekarnika, žitno skladište i žitni sajam.

SZISZEK - najveća hrvatska riječna luka
Početak 19. stoljeća zatekao je podijeljeni Sisak, onaj na lijevoj strani obale Kupe koji pripada Kaptolu i onaj na desnoj strani koji je pod izravnom upravom Vojne krajine. 1838. godine Sisak dobiva status slobodnog trgovišta s magistratom i grbom, a u jeku ilirskog pokreta, sisački ilirci izvode 2. listopada 1839. dramu Ivana Kukuljevića "Juran i Sofija" te je na taj način označen početak štokavske drame novije hrvatske književnosti.
Uloga Siska u gospodarskom životu Hrvatske postaje značajnija otvaranjem plovnog puta Savom i Kupom 1842. godine, a naročito izgradnjom željezničke pruge 1862. godine. Ukidanjem Vojne krajine ujedinjuju se Civilni i Vojni Sisak u jednu gradsku općinu, te tako 1874. godine Sisak postaje slobodni kraljevski grad.

SISAK - grad hrvatskih pobjeda
Dvadeseto stoljeće donosi industrijalizaciju Siska koja će posebno doći do izražaja nakon I. svjetskog rata kada dolazi do povećanja i promjene u strukturi stanovništva. Pred II. svjetski rat Sisak je važno središte riječnog prometa, metalurške, kemijske, drvne i prehrambene industrije. Veliki broj industrijskih radnika pogodovao je snažnom razvoju radničkog i sindikalnog pokreta. Kao logičan slijed svega toga bilo je organiziranje Sisačkog partizanskog odreda. Poslije drugog svjetskog rata Sisak postaje jedan od industrijski najrazvijenijih gradova Hrvatske.
Uviđajući neizbježnost samoobrane od srbočetničkih formacija i jedinica tzv. JNA u Sisku je tijekom ožujka 1991. pri Policijskoj upravi osnovana Specijalna jedinica policije, a u travnju i prva vojna jedinica Zbor narodne garde RH. Na sisačkoj bojišnici, kao i na bojišnicama diljem Hrvatske, značajnu ulogu imale su 2. gardijska brigada "Grom" i postrojbe MUP-a. Od 2. rujna 1991. do 7. kolovoza 1995. grad Sisak je skoro pune četiri godine živio pod opasnošću neprijateljskih granata. Cijenu Domovinskog rata i hrvatske samostalnosti platio je grad s preko 250 mrtvih i nestalih hrvatskih vitezova.